CROATIA UMJETNINE

Certifikati - Danas su varalice na svakom uglu, i što vi bolji oblik zaštite smislite, oni se još brže prilagode. Počevši od kineskih slika, koja se potpisuju s hrvatskim prezimenima i prodaju kao radovi mladih slikara, pa do kućnih printeva na platnu, dorađenih bojom. Pa do varalica koji prodaju amatere kao akademske slikare. Kada kupujete grafiku, u sito-tisku, certifikat je smiješan jer se autor potpisao na dnu nje vlastoručno običnom olovkom, i to je bitno, i jedino bitno, jer je lakše krivotvoriti bilo koji certifikat nego tu grafiku. Ako kupujete ulje poznatog autora, tu je mnogo lakše, jer ako je živući, uvijek možete otići u dogovoru sa mnom kod njega i osobno provjeriti autentičnost, a i kupujete sliku koja uvijek ima svoju vrijednost. A ako je u igri pokojni slikar, onda se tu po želji se radi certifikat kod povjesničara umjetnosti, i to najbolje da sam kupac ide do njega, jer su poznate fore kod nas da se izdaju lažni certifikati, proda slika, i kasnije, taj koji je izdao certifikat, kada se ustanovi da je slika plagijat, on tvrdi da ga je izdao, ali ne za tu sliku nego za drugu sliku. Ukoliko je slika reproducirana u monografiji ili kakvom izložbenom katalogu, to je još jedan oblik najboljeg mogućeg certifikata. Najvažnije je zapravo od koga kupujete sliku, dali je On osoba s imenom i prezimenom, i adresom. I dali vam želi potpisati izjavu kod javnog bilježnika da vam je prodao sliku, i da materijalno, moralno  i krivično odgovara za originalnost i vlasništvo slike. Vlasništvo zbog razloga jer se može dogoditi da je slika ukradena, i da neko drugi kaže da je njemu slika otuđena, a onaj tko ju je prodao mora znati izvor od kuda ju je nabavio, i tu se lako zatvara krug do samog slikara. Te su tu još i procjene vrijednosti, svašta se može procijeniti, ali stvarna procjena je ta koju vam osoba koja vam procjenjuje može odmah ponuditi i isplatiti za dotičnu sliku u gotovini. Sve drugo su iznosi iz nečije mašte, a ne stvarna vrijednost, tržište određuje cijenu, nekad nepravedno, i prenisko, a nekad i precijenjeno, zapravo vrijednosti nečega su samo odnos ponude i potražnje. U Hrvatskoj su još uvijek po mojoj procjeni cijene grafika precijenjene, a cijene originala premalene. Ja iza svake ponude kada mi neko ponudi sliku stojim i spreman sam je otkupiti po toj cijeni odmah u gotovini, dok vam neke galerije nude komisionu prodaju, zamrzavaju vam kapital, da bi oni svoje slike prije prodali, i kasnije opet dođete do mene da vam otkupim slike! U Hrvatskoj se nerijetko možete susresti s prodavačima «slika», ne grafika , ne ulja, nego onih koji nude serigrafije kao originale, odnosno dovode ljude u zabludu, jer svaka grafika je i original i slika, ali nije originalan rad, odnosno ima više potpuno istih. Kod mene je za svaku točno specificirano što je.